Postoje dani kao ovi kada se sjećanja vrate, kada prijatelji odlaze na put, i kada u srcu ostaje praznina, a dan koji čekaš cijelu godinu da opet vidiš sve drage ljude se bliži, i onda saznaš da oni neće doći...
Postoje dani kada očekuješ previše, pa se nadaš nekom nenadanom susretu sa osobom koju nisi dugo susreo, kada nisi imao priliku joj reći da ti je važna, i da ima dana kada poželiš vratiti vrijeme u dane djetinjstva i dane neopisive sreće, jer djeca najbolje razumiju ljubav... Najbolje razumiju međusobno poštivanje, i znaju, da oni dobro znaju cijeniti jedni druge jer djeca su anđeli koje nisu dotakli problemi kojima se bave odrasli ljudi, i oni ne znaju za ništa osim za igru i smjeh...
Eh kada bi mogla biti opet ona mala djevojčica...
Ali eto moji me problemi vrate u stvarnost, moja sjećanja, postaju hladna, a dani koji dolaze bole više nego odlazak voljene osobe.
Bliži se dan moga rođendana, bliži se dan koji neću htjeti slaviti, i neću se imati ćemu radovati. Dolazi dan kada ću morati odlučiti što želim od života, i kojim putem trebam krenuti, iako je moj put odavno samo moj
No comments:
Post a Comment