Dali znaš da kada od svoga života trgaš komadiće sjećanja, zapravo slažeš mozaik svoje boli, svoj vlastiti zid plača, svoj spomenik, isti onaj kakav dobivaju heroji jer su položili život za nešto što im je vrijedno u životu. Jer čemu od života trgati nešto što nam je vrijedno, što nas čini sretnima? I ponekad pustimo zaboravu da odnese naše poraze kako bismo mogli nastaviti živjeti našim životima, kada nas napuste svi i kada ono što nam je vrijedno, i ono za što se borimo cijelo vrijeme nestane kao oblak poslije kiše... Pa se onda pitam, kada sve ionako nestane s vremenom, dali se isplati boriti i graditi mostove kada ih ne znamo održavati. Dali samo dovoljno pametni da zastanemo u trenutku kada trebamo učiniti veliki korak naprijed i razočarati sami sebe i dodati novi komadić poraza u naš mozaik, koji se samo širi, i njegov kraj naš pogled jedva doseže. Ponekad se pitam dali smo ovo mi...ova bol, ovi porazi, ove suze. I dali smo spremni izdati sami sebe zbog sreće, jer ne znamo što će netko misliti o nama, jer to je sve na što nam se život svodi... Traženje pravoga izlaza samo da ne povrijedimo ljude koje volimo i do kojih nam je stalo, a naprotiv s druge stane, isti ti ljudi do kojih je nama stalo, okreću nam leđa i misle samo na sebe i svoje raspoloženje, emocije i sve ostale osjećaje podređuju sebi...i ne, ne misle na druge. Ili opet sam ja sebična i ne znam cijeniti trenutke tuđe slabosti jer sama nisam takva, a svatko slabiji od mene, nije dovoljno dobar... Pitam se dali sam u pravu ili krivu, ali opet, ja ipak o tome razmišljam...
I onda jednog dana kada skupim hrabrosti, i stanem pred svoj mozaik, dali će to biti ono što sam htijela u životu, dali će to biti ono najbolje što čovjek može ponuditi svijetu u kojem je ionako odavno sve materijalno, a ništa od toga nećemo ponjeti na onaj dan. Ne, sve ćemo ostaviti, pa ćak i naš mozaik nećemo ponijeti. I to je ono što me raduje i daje mi snage da se ustanem sutra... A u onaj dan kada moj Otac otvori knjigu života, nadam se da ću barem jednim dijelom biti ono što je htio da budem, pa makar to značilo novi mozaik svaki dan...
No comments:
Post a Comment